Utvrđeni gradić nalazi se iznad modro-zelenog zaljeva i nadgleda cijeli Kvarner. Nastao još u prapovijesti, onda kada su tadašnji stanovnici budno pratili i slavili sile prirode, očuvao je i danas blisku poveznicu sa njenim ritmom.

Kad govorimo o Plominu moramo obavezno spomenuti stari hrvatski glagoljski natpis uzidan na vanjskom zidu crkve sv. Jurja u Plominu „Plominski natpis“. Kamena je to ploča iz 11. stoljeća s reljefnim prikazom muškarca u antičkoj tunici i s granom u ruci. Prikazan je ilirsko-rimski bog "Silvan" – bog flore i faune.

Još i danas njegovu tvrđavu krasi plominski zvončić, zaštićeni cvijet ljubičaste boje koji začara cijeli kraj svojom mističnom bojom. Njegova kamena zdanja živo se sjećaju vremena vladavine boga "Silvana", drevnog zaštitnika biljaka i životinja, gusara "Liburna" i njihovih morskih pustolovina, starih Rimljana i njihovih moćnih zdanja, crkvenih dostojanstvenika i čuvara vjere, višestoljetne živosti njegove luke i vještih pomoraca,velikih bitaka ispred njegovih vrata te spokoja kojeg i danas pruža svakom posjetitelju.

„Uskoci“ su napali Plomin 1599. godine, pa zatim opet petnaestak godine poslije. Iz toga dana je i legenda po kojoj su talijani prozvali Plomin «Fianona». Po legendi uskoci su pobili sve ljude koji su se zatekli u Plominu. Krvavi uskočki napad proživjele su samo unuka i baka (fia e nona) sakrivši se pred uskocima u dimnjak.

U ovom dugovječnom gradu, po kojem je sam Kvarner dobio ime "Sinus Flanaticus" time stavljajući pečat na sva vremena i ljude koji dolaze, provlači se duh bezvremenosti, spajajući povijest i pogled na širinu mora savršeno dočaravajući krug života.